Župa Borovci

Područje današnje borovačke župe bilo je naseljeno još u pretpovijesnom razdoblju  što potvrđuju do danas sučuvane gomile. Da je ovaj kraj bio naseljen i u srednjem vijeku, govore nekropole stećaka koje i danas postoje, a od kojih je najveća ona na Zanogi, na kojoj se do danas sačuvalo šest stećaka. Nekropola stećaka nalazila se i kod župne crkve Sv. Nikole jer je vidljivo da su dijelovi stećaka ugrađeni u zidove crkve, a i veliki grobljanski križ, po svoj prilici, napravljen je od stećaka.

Današnju župu Borovci u starini su pastorizirali franjevci iz samostana u Ljubuškom. Kada su 1563. godine Turci srušili franjevački samostan u Ljubuškom, tada su pastoralnu brigu za ovu župu preuzeli franjevci iz samostana u Zaostrogu.

Godine 1720. u Borovcima se nastanio župnik za Borovce i više okolnih sela, a 1733., Borovci postaju samostalna župa, kojoj pripadaju sljedeća sela: Rujnica, Desne i Nova Sela. Od godine 1760. župi Borovci pripojena su samo Nova Sela. Takvo je stanje potrajalo do godine 1957., kada su Nova Sela odijeljena od Borovaca i postala samostalna župa. Tada su jednu i drugu župu od franjevaca preuzeli svjetovni svećanici.
Naziv Borovci prvi put susrećemo godine 1672. u izvještaju makarskog biskupa fra Marijana Lišnjića. Svakako, to je ime znatno starije i, po svemu sudeći, potjeće od prvih stanovnika u  kraju koji su se prezivali Borovac, a tu su živjeli još u predturskom razdoblju.

Župna crkva Sv. Nikole

Župna crkva Sv. Nikole jedna je od najstarijih crkava s desne strane rijeke Neretve. Ona se prvi put spominje u izvješću biskupa Lišnjića 1672. godine. Za nju biskup kaže da je čitava, ali da je slabo opremljena. To znači da je ona sagrađena znatno prije te godine. Do sada se samo pretpostavljalo na temelju nekih nepouzdanih vijesti da je crkva sagrađena  u 16. ili čak u 15. stoljeću, što bi značilo da je postojala i prije dolaska Turaka na to područje. Te pretpostavke potvrđuju najnovija otkrića na samoj crkvi. Nakon što je početkom godine 1997. uklonjena žbuka 5 nutarnjih i izvanjskih ploha zidova, ukazali su se ostaci zidova prvotne crkve koja je bila sagrađena u romaničkorn stilu.

Stara i znatno manja crkva bila je presvođena i pokrivena kamenim pločama, a na donjem zidu otkriven je zazidani romanički prozor. Prema tim najnovijim otkrićima drži se da je crkva bila znatno starija nego što se do sada držalo, naime, da je podignuta u 13. stoljeću.
Ta prva crkva tijekom vremena postala je premalena za stanovništvo koje se stalno povečavalo, pa je makarski biskup Fabijan Blašković 1779. godine, za vrijeme svoga biskupskog pohoda Borovcima, naredio da se crkva produži i nadogradi.
Tu je naredbu biskupa Blaškovića ostvario župnik don Marko Marušić znatno kasnije, tek oko 1858. godine. Tada je crkva bila produžena i nadograđena, što se nakon skidanja žbuke vrlo lijepo vidi, pa je tada  crkva dobila današnje dimenzije. Duga je 14m, siroka 5m i visoka 5 m.
Prigodom nadogradnje crkva je dobila pokrajna vrata, a na pročelju kamenu rozetu. Crkva je i nadalje bila pokrivena kamenim pločama, koje su zamijenjene crvenom kupolom početkom 20. stoljeća. Zvonik na preslicu za tri zvona postavljen je godine 1865.
Današnji unutarnji izgled crkva je dobila godine 1968. za župnika don Slavka Kovačića. Tada je preuređeno svetište, uklonjen je dosadašnji i drveni oltar i postavljen oltar prema puku. Tada je probijen gornji zid crkve i dograđena sakristija koja se prije nalazila iza oltara.
Kako smo već spomenuli. do 1968. godine u crkvi je bio drveni oltar na kojem su se sa strana nalazili kipovi sv. Nikole i sv. Roka. Nakon uklanjanja oltara napravljene su niše u apsidi u koje su postavljeni kipovi. Nije poznato kada je nabavljen kip sv.  Nikole. On se vjerojatno nalazio u crkvi i prije njezine obnove 1855. godine.
Kip sv. Roka nabavljen je godine 1886. za novu kapelu koja se imala izgraditi u čast sv. Roka na Dugoj stijeni, na granici izmedu Borovaca i Novih Sela. Zbog nesloge Borovčana i Novoselaca kapelica nije sagrađena pa je kip dospio u župnu crkvu Sv. Nikole.

Kapela Gospe od Zdravlja

Godine 1759. sagrađena je nedaleko od župne kuće kapelica u čast sv. Ante Padovanskog koja je služila za svakodnevne potrebe župnika. Početkom 20. stoljeća župnik fra Mijo Ivandić kapelu je povećao novcem što ga je dobio od Borovčana iseljenih u Ameriku. Budući da je u to vrijeme postojala crkva Sv. Ante u Novim Selima, župnik je ovoj povećanoj kapeli promijenio stari naslov i posvetio je Gospi od Zdravlja. Istom je prilikom kip sv. Ante iz kapele uklonjen i umjesto njega postavljena Gospina slika.

Kapela je duga 10.4 m i široka 4,68 metara. Na pročelju je kameni zvonik na preslicu za jedno zvono i luminar u obliku križa koji su se prije nalazili na staroj kapeli.

Groblje

Najstarije groblje u Borovcima nalazi se kod župne crkve Sv. Nikole, gdje je bila i srednjovjekovna nekropola stećaka. To groblje, kako je danas očito, ima tri razvojne faze. Prva faza jest najstariji dio groblja na kojem dominira veliki kameni križ izrađen od stećka, visok 190 cm, raspon krakova 106 cm, a prosječna mu je debljina 33 cm. Do križa je najstarija grobnica koja je još u 18. stoljeću bila prepuna kostiju, što nas potiće na zaključak da je cijelo selo imalo zajednićku grobnicu. Do nje se nalaze jos četiri grobnice koje su mlade, a pripadale su pojedinim plemenima. Ovo staro groblje u 18. stoljeću prošireno je novim grobovima, također u zemlji, na prostoru s južne strane crkve.
Borovčani su 1932. započeli graditi novo groblje pored staroga i ono je već 1936. godine bilo završeno. Grobnice su od betona i bez nadgrobnih spomenika. Ovo groblje sačinjava zasebnu cjelinu i ograđeno je betonskom ogradom.
U najnovije vrijeme Borovčani su svoje staro groblje proširili na okolni teren na kojem su izgradili nove obiteljske grobnice i ukrasili ih kamenim spomenicima. Ove su grobnice znatno prostranije i s velikim otvorima, kako bi se pokojnike moglo ukapati u drvenim lijcsovima.
Bududi da su Borovčani, uglavnom, napustili svoju župu i naselili se ponajviše u Metkoviću, oni su i nadalje nastavili pokapati svoje mrtve u svojoj rodnoj župi. Kako su se u novije vrijeme sprovodi modernizirali i mrtvaci se dovoze automobilom, osjećala se potreba izgradnje novog i pristupačnijeg groblja. Mještani se nisu mogli složiti oko lokacije. Jedan dio sela predlagao je da se novo groblje sagradi na Zanogi, a glavni razlog izbora lokacije bila je blizina prometnice. Drugi su željeli da se groblje napravi kod župne crkve, a prednost je bila sama crkva i starina, ali u to vrijeme do crkve nije išla prikladna prometnica, pa je dovoz mrtvaca automobilom bio onemogućen. U toj podijeljenosti seljana, jedni su osamdesetih godina počeli graditi nove grobnice na Zanogi, a drugi kod starog groblja uz župnu crkvu.
Groblje na Zanogi ima 32 grobnice u 4 reda. Na groblju do danas nije podignuta kapela, pa oni koji tu imaju svoje grobnice, mrtve donose u kapelu Gospe od Zdravlja u kojoj se obavljaju uobičajene molitve za pokojnike i odatle se nose na groblje.
Kasnije je napravljen asfaltni put i do groblja kod župne crkve, pa je tako i do tog groblja omogućen automobilski prijevoz pokojnika, ali je već bilo kasno da se postojeće stanje izmijeni. Očito je da je žurba učinila nepopravljivu štetu.

Izvadak iz knjige " Sakralni objekti u dolini Neretve " - Dr. Mile Vidović, Izdavač: " Matica Hrvatska Metković "

Župne obavijesti

Raspored svetih misa

Nedjeljom i blagdanima:

nedjeljom 7h,  9 h(župska), 19 h

Krunica:

Svaki dan je krunica prije svete mise

Klanjanje:

Petkom od 18 do 19 h.