A PHP Error was encountered

Severity: Notice

Message: Undefined variable: browser

Filename: helpers/custom_helper.php

Line Number: 88

A PHP Error was encountered

Severity: Notice

Message: Undefined variable: browser

Filename: helpers/custom_helper.php

Line Number: 96

ŽUPA SV. NIKOLE B. - METKOVIĆ | Župa Borovci

Župa Borovci



 

Zemljopisni položaj župe


     Župa Borovci u prošlosti je obuhvaćala više zaselaka smještenih u dugojdolini koju od zapada zatvaraju Babina gomila (735m) i Ilica (659m), a od sjeveroistoka brdo Tikvina (352m) sa svojim obroncima. Na sjeverozapadnome kraju dolina je otvorena prema zaselcima župe Plina, a na sjevernoj strani prema selima župe Otrić-Struge. Južni dio borovačke doline otvoren je prema neretvanskoj močvari iz koje se uzdiže brdašce visoko 97m na čijem se vrhu nalazi srednjovjekovna utvrda Vratar, nazvana po svom zemljopisnom položaju koji zatvara i otvara prirodni prolaz od Vrgorca prema dolini Neretve.



 Naziv župe


     Prema ustaljenome mišljenju župa je dobila ime po nekadašnjemu plemenu Borovac koje je ondje živjelo i prije oslobođenja tih krajeva od Turaka 1690. Dosad poznati dokumenti  tu predaju niti potvrđuju niti odbacuju. Sasvim pouzdano zna se o postojanju obitelji Ivana Borovca u borovačkome zaselku Bristovcu 1704., i to prema podacima iz mletačke zemljišne mape, što znači da se u Borovce obitelj doselila koju godinu prije. Pleme Borovac  postoji i danas, ali u starome selu nitko više ne živi. Kada govorimo o župi Borovci riječ je o sadašnjoj župi, dakle bez Novih Sela koja su 1957. postala samostalnom župom nakon što su odijeljena od Borovaca.
     Selo Borovce s crkvom sv. Nikole spominje makarski biskup fra Marijan Lišnjić u biskupskom izvještaju Svetoj Stolici 1672. Na temelju toga podatka lako se zaključuje da je ime sela Borovci postojalo i prije doseljenja novoga stanovništva iz susjedne Hercegovine nakon završetka Morejskog rata krajem 17. stoljeća, rata koje se na našem području vodio između Mletačke Republike i Turske.
     Na mletačkoj mapi iz 1704. u zaselku Bistrovcu ucrtane su dvije zgrade s imenom „Ivan Borofac“, što potvrđuje tezu da je prezime Borovac u to vrijeme postojalo u župi.
     Na temelju navedenih podataka zaključujemo kako je župa još u drugoj polovici 17. stoljeća nosila ime Borovci, a prije toga vremena po svoj prilici, tako se zvalo i selo koje je bilo naseljeno još u srednjem vijeku, o čemu svjedoče nekropole stećaka, a i postojanje župne crkve vodi nas sve do hrvatskoga srednjovjekovlja, odnosno prve polovice 14. stoljeća.
 


Osnivanje Župe

 

     Područje današnje župe Borovci bilo je naseljeno tijekom čitava kasnoga srednjeg vijeka. To potvrđuju nekropole stećaka, a i sama župna crkva sv. Nikole koja je sagrađena tijekom prve polovice 14. stoljeća. Stećci i crkva ne govore samo o hrvatskome stanovništvu toga kraja nego i o njegovoj pripadnosti kršćanskoj vjeri. Ne znamo tko je u vrijeme prije turske invazije vodio duhovnu brigu o tome narodu, a teško ćemo to i saznati. Makarska je biskupija 1469. ostala bez biskupa i to je stanje potrajalo sve do 1615. Franjevci su došli u Zaostrog u bivši samostan redovnika augustinaca tek 1468. Ubrzo su došli i Turci kada je u znatnoj mjeri bio otežan svaki pastoralni rad među hrvatskim kršćanskim vjernicima. Poznato je da su za vrijeme turske okupacije pastoralnu brigu nad borovačkim krajem i ostalim okolnim selima tijekom 16. stoljeća vodili franjevci iz samostana u Ljubuškom. Godine 1563. taj su samostan Turci zapalili, a franjevci su potražili sklonište u drugim samostanima. Tada su pastoralnu brigu nad tim krajem preuzeli franjevci iz samostana u Zaostrogu, u okviru svojim mogućnosti i neprilika u kojima su živjeli pod turskom okupacijom. Oni su cijelu krajinu razdijelili na sedam područja ili župa. Borovci su sa svojim zaselcima pripali župi Nadjezerje koja se protezala od Lučke na zapadnoj strani na zapadnoj strani na zapadnoj strani Jezera pa sve do Vratara. Tek poslije oslobođenja od Turaka 1694. doselilo se novo stanovništvo iz Hercegovine, pa se župnik iz Podjezerja preselio u Desne i odatle vodio duhovnu skrb nad okolnim selima među kojima su bili i Borovci.  U to je vrijeme za makarskog biskupa došao Sluga Božji Nikola Bijanković (1699-1730) koji je počeo provoditi organiziranu sustavnu pastorizaciju osnivanjem župa na točno određenom teritoriju, prema smjernicama Tridentskoga koncila (1545-1563) i sa župnicima koji su trebali stanovati među vlastitim narodom u župama. Oni su vodili duhovnu brigu za povjereni im narod i snosili odgovornost za vlastiti rad. Za vrijeme biskupa Bijankovića dolazi do preuređenja dotadašnjih prevelikih župa i osnivanja novih s manjim teritorijem i vlastitim stalnim župnicima. Tada je došlo i do osnivanja župe u Borovcima.

     Poznato je da je župa sa sjedištem župnika u Borovcima osnovana 1720. Župa je nosila naziv Vid kao spomen na staru Naronu koja je u 6. stoljeću bila biskupsko sjedište s vlastitim biskupom Marcelom koje se spominje na Prvome salonitanskom (solinskom) saboru 1530. Župa je obuhvaćala sela Borovce, Nova Sela, Rujnicu, Desne, Dragoviju i Vid. Za sjedište župnika određeno je selo Borovci jer je ono prostorno gledajući bilo u središtu te nove župe.

     U tim teritorijalnim okvirima župa nije ostala dugo. Dana 25.svibnja 1733. biskup Stjepan Blašković, boraveći za vrijeme vlastita biskupskoga pohoda u Otrićima, izdao je pismenu odluku kojom dotadašnju jedinstvenu župu dijeli na dvije samostalne župe. Jedna će imati sjedište u Vidu, a u njezinu su sastavu još i sela Dragovija i Vratar. Župnik će stanovati u Vidu, a župna crkva bit će crkva Gospe Snježne u Vidu. Župa je tada imala 32 obitelji. Druga župa obuhvaćat će sela Nova Sela, Borovce, Rujnicu i Desne u kojima su tada živjele 44 obitelji. Župnik će stanovati u Borovcima, a župna crkva bit će crkva sv. Nikole u Borovcima. Nakon toga biskup Blašković pisao je gvardijanu u Zaostrogu da u osamnaestodnevnom roku odredi svećenike za te župe, pa neka biskup popuni župe kako zna. Tada je biskup za župu Vid odredio svjetovnoga svećenika don Lovru Jerkovića, rodom iz Borovaca. Nakon njegove smrti 1752. u Borovce su došla dva franjevca, jedan za župnika Borovaca, a drugi kao kapelan za župu Vid, ali sa stanom u Borovcima.

     To je stanje potrajalo do 1760. kada su u sastavu župe Borovci ostali svi borovački zaselci i sve zaselci Novih Sela. Župu su posluživali franjevci. U tim je granicama župa ostala narednih 200 godina, odnosno do 1957.    

     U nekoliko navrata dolazilo je u župi do napetosti između župnika i župljana. Godine 1767. biskup je poveo proces protiv župnika fra Ante Novakovića Maslarde jer su ga župljani optužili da provodi život „po tursku“, da ne vraća dugove i da je srušio stan župniku don Mati Vuletiću u Struzima. Župnik Novaković Maslarda zbog toga je bio kažnjen i 19. siječnja 1767. gvardijan u Zaostrogu prepušta biskupu da popuni župu sa svjetovnim svećenikom. Tada je biskup Stjepan Blašković 21. siječnja iste godine imenovao za župnika don Miju Balajića. Njemu se nije išlo u Borovce zbog nastalih napetosti, pa kada ni ponovno biskupovo upozorenje nije koristilo, biskup Blašković odredio je za župnika Vida don Barišu Vitanovića, s tim da poslužuje i Borovce. Franjevci su u dogovoru s biskupom ponovno preuzeli Borovce 1774. Naime,  župljani su potaknuti prigovorima nekih franjevaca počeli negodovati da im je župnik svjetovni svećenik i don Bariša je napustio Borovce, a za župnika je došao profesor moralke iz Zaostroga fra Paškal Vladimirović.

     Do napetosti između Borovčana i Novoselaca došlo je i 1851. zbog broja svetih misa koje se imaju godišnje držati u Borovcima, odnosno u Novim Selima, kao i zbog mjesta župnikova stanovanja. Tada su župu preuzeli svjetovni svećenici i vodili je do 1891. Do sukoba Borovčana i Novoselaca došlo je i 1886. za župnikovanja don Petra Kaera zbog kapelice sv. Roka koja se trebala graditi na Dugoj stini. Novac za gradnju kapelice sakupljala je cijela župa. Nabavljen je i kip sv. Roka. Dovezli us ga lađom Borovčani sa župnikom Kaerom iz Opuzena u Orepak, gdje su ih dočekali Novoselci. Tu se zametnula prepirka pa je pik odnesen u Borovce gdje se i danas nalazi, a kapelica sv. Roka uopće nije sagrađena.

     Godine 1891. biskup Fabijan Blašković župu je ponovno predao franjevcima. Mirno stanje potrajalo je do 1956. kada je došlo do napetosti između seljana Borovaca i Novih Sela zbog mjesta župnikova stanovanja. Naime, Borovčani su zahtijevali da se župnik iz Novih Sela preseli u Borovce u obnovljenu župnu kuću koju su Nijemci 1944. zapalili zajedno sa cijelim selom. Nijedan strana nije bila voljna popustiti, pa je tadašnji splitsko-makarski biskup Frane Franić dekretom od 26. rujna 1957. odlučio razdijeliti župu i od Borovaca odijeliti Nova Sela kojima će dati vlastita župnika. Franjevci s tom podjelom nisu bili zadovoljni te su obje župe prepustili biskupu i svjetovnim svećenicima. Uskoro je nastupilo masovno iseljavanje stanovništva na području Metkovića i u župi danas živi tek nekoliko staračkih obitelji. 


 

Župna crkva Sv. Nikole

 

     Crkva je sagrađena na uzvisini izvan zaselaka i jedna je od najstarijih crkava u sijeloj dolini Neretve. Prvi put spomenuta je u izvještaju biskupa fra Marijana Lišnjića 1672. Biskup piše da je čitava i da je slabo opremljena.
    Do sada se samo pretpostavljalo da je sagrađena u 16. ili možda 15. Stoljeću, a to bi značilo da je sagrađena prije dolaska Turaka. To što se nekoć tek pretpostavljalo potvrdila su najnovija stručna istraživanja na samoj crkvi. Godine 1997. s vanjskih i unutrašnjih ploha zidova uklonjena je žbuka pa su se pokazali ostaci zidova prvotne crkve koja je bila sagrađena u romaničkome stilu. Stara je crkva bila manjih dimenzija, presvođena i pokrivena kamenim pločama, a na donjem zidu otkriven je zazidani romanički prozorčić. Svi otkriveni elementi upućivali su na zaključak da je stara crkva bila starija nego što se do sada držalo, tj. da je podignuta tijekom 14. stoljeća, a možda i ranije.
     Ta prva crkva postala je tijekom vremena premalena za stanovništvo koje se povećavalo, posebice nakon doseljenja novih stanovnika za vrijeme Morejskog rata (1648-1699), pa je makarski biskup Fabijan Blašković (1777-1819) godine 1779. za vrijeme pastirskoga pohoda borovačkoj župi naredio da se crkva produži i nadogradi. Ta naredba nije odmah bila ostvarena, nego je do njezina ostvarenja trebalo čekati sve do 1858. i župnikovanja Marka Marušića koje je staru crkvu produžio i nadogradio, što se nakon uklanjanja žbuke vrlo lijepo vidjelo. Dimenzije crkve nakon nadogradnje iznose 14x5x5m.
     Prigodom nadogradnje je dobila crkva pobočna vrata, a na pročelju je ugrađena kamena rozeta. Crkva je i nakon nadogradnje bila pokrivena kamenim pločama koje su uklonjene početkom 20. stoljeća i na krov postavljena crvena kupa.
     Zvonik na preslicu za tri zvona na zabatu pročelja crkve postavljen je 1865. Današnji unutrašnji izgled je dobila crkva 1968. za župnikovanja don Slavka Kovačića. Tada je uređeno svetište, uklonjen je dotadašnji drveni oltar i postavljen oltar prema puku, shodno smjernicama Drugoga vatikanskog sabora. U isto je vrijeme probijen gornji zid crkve kod svetišta i dograđena je sakristija koja se prije nalazila iza oltara.
     Sa strana drvenog, danas uklonjenog oltara nalazili su se kipovi sv. Nikole i sv. Roka. Nakon uklanjanja oltara kipovi su postavljeni u niše koje se nalaze na zidu, a između njih postavljeni su veliki križ i novo kameno postolje sa svetohraništem.
     Ispred crkve, između staroga kamenog križa i groblja postavljena je u novije vrijeme oltarna menza za slavljenje mise na otvorenom.


zupa_borovcizupa_borovci

 

 

 

 

 

 


 

Kapela Gospe od Zdravlja

 

Današnja kapela Gospe od Zdravlja podignuta je na prijašnjoj kapelici sv. Ante Padovanskoga, sagrađenoj 1759. nedaleko od župne kuće, a služila je za svakodnevne potrebe župnika. Oko 1912. župnik fra Mijo Ivandić tu je kapelicu srušio i na njezinu mjestu sagradio današnju kapelu posvećenu Gospi od Zdravlja. To je župnik Ivandić učinio zbog toga da u župi ne budu dvije crkve posvećene istome svecu, ona u Novim Selima i ova kod župne kuće. Kapela je sagrađena novcem što su ga prikupili domaći iseljenici u Americi. U novu kapelu nije vraćen prijašnji kip sv. Ante, nego je postavljena Gospina slika. Kapela je dugačka 10,4 i široka 4,65m. na pročelju se nalazi kameni luminar u obliku križa, a na vrhu pročelja preslica za jedno zvono što se prije nalazilo na staroj kapelici. Na pobočnim su zidovima lađe sa po dva prozora, a oltar je postavljen prema puku.


 

Postaje križnog puta

 

     Postaje križnog puta podignute su na otvorenom. Počinju od Potoka i uzdižu se prema crkvi. Svaka postaja nalazi se na ozidanu postolju s kamenim križem veličine 200x120cm. Na svakome križu uklesan je samo broj odgovarajuće postaje. Oko križa u polukrugu nalazi se kameni zid s popločanim podom i električnom rasvjetom. Križni put završen je i blagoslovljen prije Uskrsa 2009. za župnikovanja don Senka Antunovića, a prve kamene postaje počeo je podizati njegov prethodnik don Ljubo Pavić. Prva zamisao o podizanju postaja Križnoga puta na tom mjestu potječe od župnika don Filipa Pavića (1994-2001) koji je drvenim križevima označio postaje.

 

Usputne kapelice

 

     U posljednjih pet godina na području župe podignuto je nekoliko usputnih kapelica. Na Dugoj stini pored staroga puta Borovci-Nova Sela nalazi se kapelica sv. Ante Padovanskog. Sagradio ju je Romić 2004., kako je upisano u žbuci sa stražnje strane kapelice. Dimenzije su joj 120x100x120 cm. Obložena je kamenom i pokrivena crvenom kupom na dvije vode, a nad pročelje postavljen je kameni križ. U kapelici se nalazi i svečev kip. Na tom se mjestu još 1886. namjeravala podignuti kapelica sv. Roka za koju je bio nabavljen i kip, ali se kapela tada nije sagradila zbog svađe između Borovčana i Novoselaca, dok se spomenuti kip danas nalazi u crkvi sv. Nikole.
     Pored puta kraj farme pilića podigao je 2005. kapelicu Srca Isusova Florijan Ćelić Jurin. Kapelica je visoka 2 m, pokrivena je kamenim pločama, a zidovi su obloženi bijelim kamenom. Ispred kipa Srca Isusova u kapelici na kamenom bloku uklesane su riječi 116. psalma: „Ljubim Jahvu, jer čuje vapaj molitve moje…“.
     U Podima nedaleko od župne crkve sv. Nikole podigao je 2008. kapelicu sv. Roka iseljenik iz Australije Duje Medak. Kapelica je nalik na onu Srca Isusova, a prema usmenoj predaji kapelicu je radio isti majstor. Na toj kapelici krov je pokriven kupom kanalicom.
     I u dvorištu vikendice Krstičević u Solarevini 2009. podignuta je mala Gospina kapelica.        


Groblje kod župne crkve sv. Nikole

 

      To je najstarije groblje u župi. Ondje je bilo groblje i prije podizanja današnjih grobnica što potvrđuje nekropola srednjovjekovnih stećaka koja se nalaze na tome mjestu. Najstariji dio današnjeg groblja jest onaj na kome se nalazi veliki kameni grobljanski križ izrađen od stećka, visok 190 cm, s rasponom krakova 106 cm i debljine 33 cm. Kod toga križa nalazi se prva i najstarija grobnica koja je još 1779. bila puna kostiju, kako je zapisao biskup Fabijan Blašković prigodom biskupskog pohoda. Po tome bi se moglo zaključiti da je u početku cijela ondašnja župa, koja brojčano nije bila velika, imala samo jednu grobnicu. Do te prve grobnice nalaze se još četiri mlađe, a pripadale su pojedinim plemenima. Tijekom 18. stoljeća župljani grobnice počeli praviti na zemlji s južne strane crkve. Na tom su groblju sahranjivani i Novoselci sve do 1842. Posljednji Novoselac pokopan na njemu zvao se Petar Bebić pok. Luke.

     Kako se narod povećavao osjećala se potreba za novim grobnicama. Župljani su 1932. počeli gradnju novoga groblja u neposrednoj blizini staroga. Radovi su bili završeni 1936. Prvi je u njemu pokopan Marko Manenica, zvani Markan godine 1934.  To su betonske grobnice, pravilno poredane i bez nadgrobnih spomenika. Groblje je ograđeno ogradom od betonskih stupića.

     Osamdesetih godina 20. stoljeća groblje je dobilo još jedno proširenje. Budući da se počeo uvoditi suvremeniji način ukapanja pokojnika u mrtvačkim sanducima, stare su grobnice zbog uskih otvora bile neprikladne za novi način pokapanja, pa su pojedinci počeli graditi novi dodatak groblju, s većim grobovima i otvorima na njima te s nadgrobnim spomenicima. 

 

Groblje kod zanoge

 
     Krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća nastala je ideja o gradnji novoga župnog groblja. Naime, narod se većim dijelom preselio u Metković, a svoje pokojnike dopremao je u Borovce. U to vrijeme nije bilo prikladne prometnice koja bi vodila do župne crkve i starog groblja. Neki su predlagali da se novo groblje sagradi na lokaciji kod Zanoge, blizu prometnice, kako bi tijela pokojnika bilo jednostavnije prebaciti na pokop u Borovce. Drugi nisu željeli napustiti lokaciju dotadašnjega groblja kod župne crkve. Premnda se zastupnici tih dvaju mišljenja nisu složili, godine 1980. započela je gradnja grobova kod Zanoge. Ukupno je sagrađeno 36 grobova u četiri reda. Kako kod groblja nema kapele, molitva za pokojnike služi se u kapeli Gospe od Zdravlja koja se nalazi nešto niže od groblja. Kasnije je asfaltiran put do groblja kod Zanoge, kao i do groblja kod župne crkve, ali je žurba već učinila svoje. Udaljenost između ta dva groblja iznosi tristotinjak metara.


Župna kuća

 

     U početku su župnici stanovali u privatnim kućama. Godine 1756. župnik fra Petar Grubišić sagradio je prizemnu župnu kuću i pokrio je pločama. Tu je kuću župnik fra Paško Vladimirović 1777. obnovio, o čemu govori i uklesani natpis sa sjeverne strane „D.R. 1777.“ (Domus renovata, tj. „Kuća obnovljena 1777.). Godine 1880. župnik Ivan Ordulj podigao je kat na kući i uredio njezin okoliš s vrtom i gajem. Nedaleko od župne kuće podignuta je staja za konja, a prije Drugoga svjetskog rata do kuće je sagrađena manja zgrada za župnikovu kuhinju i dnevni boravak. U Drugom svjetskom ratu, dana 19. ožujka 1944. kuću su zapalili njemački vojnici i ustaše. Tada je bilo zapaljeno i cijelo selo. Od tada pa do 1949. župu poslužuje župnik iz Metkovića sa svojim pomoćnicima. Potom se župnik nastanio u privatnoj kući braće Stjepana i Petra (Perkana) Šiljega u Iskislima, na području današnje župe Nova Sela. Nakon toga Borovčani su počeli popravljati župnu kuću sa željom da se župnik što prije u njoj nastani. U isto vrijeme popravljena je i crkvena kuća pokraj ceste u Kulini u Novim Selima i župnik se u njoj nastanio. To je posve razljutilo Borovčane koji su zahtijevali da se župnik nastani u Borovcima u već popravljenoj kući. Svađe su bujale pa zbog takva stanja biskup Frane Franić 26. rujna 1957. izdaje dekret kojim odjeljuje Nova Sela od Borovaca. Borovci kao matična župa ostali su na posluživanje franjevcima, a Nova Sela dodijeljena su svjetovnim svećenicima. No, već je iseljavanje naroda preuzelo maha i franjevci su se tada zauvijek odrekli Borovaca, predajući župu biskupu. Budući da je župa ostala bez naroda, ostala je i bez stalnoga župnika. Župu poslužuju župnici metkovske župe sv. Nikola i njihovi pomoćnici. Kuća je sve do nedavna prošlosti bila zapuštena. Godine 2002. Župnu kuću obnavlja i u njoj se nastanjuje zajednica liječenih ovisnika „Papa Ivan XIII“. pa na taj način kuća služi dobrotvornoj svrsi.

 

Izvadak iz knjige " Sakralni objekti u dolini Neretve " - Dr. Mile Vidović, Izdavač: " Matica Hrvatska Metković "

 

Župne obavijesti

.




Raspored svetih misa

Radnim danom kroz mjesec srpanj i kolovoz:


ponedjeljak - subota: 8:00

 


Nedjeljom:


crkva sv. Nikole, Metković: 7:00, 9:00 i 19:00

 

 

Ispovijed:


svaki dan pola sata prije svete mise