Novosti

U nedjelju 22. kolovoza župnik metkovske župe sv. Nikole biskupa don Ljubo Pavić na večernjoj misi oprostio se od vjernika. Po odluci o. nadbiskupa Marina Barišića premješten je u župu Duće kod Omiša - sv. Ante i Gospe Snježne gdje će obavljati službu župnika.

U župu sv. Nikole došao je prije osam godina pun poleta da dovrši izgradnju nove crkve i pastoralnog centra o. Ante Gabrića, a još više da izgradi živu Crkvu, uloživši u svoj rad u potpunosti cijeloga sebe s puno ljubavi prema svakom članu Crkve. Sedam naraštaja krizmanika posebno će mu nedostajati.
Crkva je posvećena u prosincu prošle godine, no njegovo zdravstveno stanje prije dvije i pol godine jako je narušeno. Uz Božju pomoć i svih koji mu pomažu, uspješno se bori sa teškom malignom bolešću.  U župu je tada došao novi župnik don Senko Antunović, te župni vikar don Tomislav Bašić kojemu se don Ljubo posebno zahvalio jer je preuzeo njegov dio posla, te s. Marijani Cvitanović i ostalim sestrama koje su djelovale u župi. Posebnu zahvalnost iskazao je metkovskom gradonačelniku Stipi Gabriću koji mu je nesebično pomagao u troškovima liječenja.
Tražeći oproštenje od vjernika ako je koga povrijedio, zahvalio se na povjerenju koje su mu iskazali.

Kršćanski optimizam važan je zbog liječenja i mogućeg izlječenja, te je stoga često naglašavao da se osjeća odlično, premda - kako je kazao - on zna najbolje kako je. Liječenje nastavlja još šest mjeseci uz česte kemoterapije i teške lijekove, te mu je pošteda - prema savjetu liječnika neophodna! Da bi se čovjek bolje nosio s bolesti poželjno je uvijek misliti dobro. Bez obzira na sve, na nerazumljive odluke i razloge premještaja, don Ljubo je kazao kako se ne plaši.

„Vjerujem u Božju providnost i uvjeren sam kako Bog upravlja naše korake; po krivim crtama piše pravo; zbog toga sam pun sam optimizma! Ako je Božja volja - ako treba i umrijeti na svom novom radnom mjestu neka to bude na slavu Bogu i dobro duša koje mi se povjeravaju u mojoj službi!“rekao je.   
Kad bi nam mrtvi mogli šapnuti pretpostavljam da bi nam rekli: Poteškoće koje sada osjećate nisu zapravo nikakve poteškoće. Često se borimo sa onim čime se ne bi trebali boriti; opterećujemo se čime se ne bi trebali opterećivati. Glavna zadaća i umijeće nas katolika koji vjerujemo u svemogućega Boga jest truditi se dospjeti tamo gdje svaka suza i poteškoća nestaje. A da bismo tamo dospjeli trebamo se učiti ulaziti na uska vrata i hoditi putem koji nije lakši. Možda sad više nego ikada shvaćam i razumijem riječi svoga učitelja Isusa iz Nazareta: „Tko hoće ići za mnom, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!“ 
U ime župljana uz mnogo zahvalnosti za sve što je učinio za ovu župu od don Ljube se oprostila Petra Čarapina. a u ime pastoralnog vijeća Dušan Šiljeg.

 Tekst: Antonija Menalo

<< povratak na novosti