Nedjeljna/blagdanska poruka

ŠTO TI IMAŠ SA MNOM?

Mk 1, 21-28

    Živimo u svijetu u kojem svatko ima nešto reći o drugome. Ponekad ne samo da pričamo o drugom čovjeku već imamo hrabrosti ulaziti duboko u privatni život te narušavati osobnu ili obiteljsku intimu. Takav fenomen je prisutan kako u modernom vremenu tako i kroz cijelu povijest ljudskog postojanja te će vjerojatno, sudeći po iskušanom i naučenom, ostati prisutan i u budućnosti u onoj mjeri u kojoj ne dozvoljavamo sebi promjenu na bolje.
    Mi smo najosjetljivi upravo na području osobne intime koju grčevito čuvamo, u strahu od pogleda ljudi na onaj zakutak sobe koji je rezerviran, samo za mene. U prostoru moje osobne intime postoje stvari i događaji koje određuju mene kao čovjeka i izravno utječu na moje ponašanje i odnošenje prema i među ljudima. U trenucima kada netko dodiriva ili narušava taj prostor aktivira se u nama alarm koji  se oglašava riječima: Što ti imaš sa mnom?
    Takvim odgovorom udaljavamo od sebe onoga koji je otkrio moju nutrinu, koja je mnogo puta ispunjena truleži mojih loših djela i navika, kojih se iskreno sramim. Taj odgovor postaje univerzalan jer njime se ograđujemo, barem na prvi mah, od svih onih koji dodirivaju ono što sam skrivao godinama. Premda svi nisu loših namjera.
    Teško je znati što se sve krije u jednom čovjeku koji sjedi u crkvi s krunicom u ruci. Da li se u njemu krije svetac ili kao u evanđelju čovjek opsjednut nečistim duhom koji je došao u sinagogu kako bi vidio tko je taj Isus Nazarećanin? Još teže je prosuditi, uistinu, tko je tko ako ne poznajemo nutrinu pojedinog čovjeka.
    Toliko toga se krije u nama što nam jednostavno ne dozvoljava da priđemo korak bliže Kristu. Navezani na grijehe i grešne navike ne želimo otkriti svoju nutrinu pred Gospodinom već Ga promatramo kao onog koji narušava moj dobro ustaljeni raspored sačinjen od svega što je suprotno Isusovom nauku. Ponekad nam prisustvo molitve ili pak spomen Gospodnjeg imena smeta jer se nalazimo u grešnom stanju iz kojeg toga trenutka ne želimo izići već hedonistički uživamo u grijehu, premda znamo da to što činimo nije u redu. Tada možda i zapitam: Što ti imaš sa mnom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da uništiš moj užitak i da pokvariš moju sreću? Sreća koja je sačinjena od vlastite i tuđe nesreće.
    Možda je danas baš taj dan u kojem će umuknuti glas grijeha, kojeg nosimo u nutrini, na Gospodinovu riječ. Iskreno se zapitajmo da li smo spremni iskočiti iz nesretnog uživanja u grijehu jednostavnim priznanjem, poput nečistog duha, da si ti Gospodine Svetac Božji.

don Franko Prnjak