Nedjeljna/blagdanska poruka

TRIDESET ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU- BLAGDAN KRISTA KRALJA

Statist ili prolaznik?

 Postavljamo svaki dan svakojaka pitanja. Često puta se pitamo kako smo došli do pojedinih pitanja te ne znamo odgovora i na pitanja o pitanjima, koje smo sami stvorili u svome umu ili pak mašti koja nam dozvoljava da pitamo i sebe i druge o nečemu koje ponekad i ne postoji. To nešto je plod mašte, želja, potražnje pa i nevolje u kojoj smo se našli te tražimo izlaz i putem nepostojećeg.

Postavljamo pitanja iz dana u dan o nepoznatim silama, udaljenim planetima, neizlječivim bolestima. Nakon tih za nas još nedokučivih misterija, pitamo se tu i tamo kamo ide ovaj svijet? Tko upravlja sudbinom malog čovjeka? Da li su moćnici glavni režiseri ovog teatra svijeta u kojem i ja imam malu ulogu, igrajući slučajnog prolaznika. Možda sam samo statist koji promatra igru glavnih glumaca ili sam dobio ulogu igrati nezainteresiranost nad glavnom radnjom svijeta. Dozvolite mi u ovoj mojoj maloj ulozi da se pitam o svrsi postojanja teatra svijeta. Dopustite mi, u cijeloj mojoj statičnosti ili pak slučajnoj prolaznosti, da budem zamišljen pred pitanjem: Tko je, uistinu, vladar svijeta?

Odgovora sam mnogo čuo. Jedna grupa glumaca pod nazivom "kršćani" su govorili o tom vladaru ali nikad nisam čuo do kraja što imaju reći jer svaki put kada sam morao stajati oni su u hodu pričali o kralju kojem nisam čuo ime. Naime, svaki put kada bi došli do njegova imena odšetali su predaleko da bih razaznao glas što se govori. Drugi put kada sam po scenariju velikog teatra ovog svijeta morao igrati prolaznika, ti isti kršćani su stali na mjestu okupljališta i iznova govorili o kralju o kojem iznova nisam uspio ništa čuti jer me režiser tjerao da odradim svoj prolazak scenom brže od onog što sam zamislio kako bih usput čuo nešto više. Tako je to bivalo iz dana u dan te nisam nikad stigao čuti cjelinu govora koji me silno zanimao. Svaki moj pokret u vrijeme statičnosti je bio prekršaj te svako usporavanje ili zadržavanje u vrijeme prolaznosti je bilo tretirano kao prekršaj.

Silno me mučilo pitanje moga kralja te sam odlučio znati i upoznati barem kroz priču kralja svijeta, vladara svega stvorenog. Jedini put je bio u igri prolaznika zastati te poslušati i poremetiti koncepciju teatra svijeta- iskočiti iz ustaljene režije, učiniti rez nad stalnim tijekom. To sam i učinio. Skupio snage, odlučio po cijenu prijekora ili otkaza zastati i biti važan prvi put u životu. No, za čudo, kada sam poremetio režiju i stao do tih kršćana shvatio sam da oni nisu dio onoga što sam igrao. Ja sam igrao po pravilima ovog svijeta tj. velikog taetra svijeta i slijedio brojne režisere koji nisu mogli zadovoljiti žeđ za pravednim kraljem koji će voditi moju malu ulogu njemu nadomak ruke, zadovoljan makar samo sjedio do njegovih nogu. Ubrzo sam počeo slušati o mome kralju, kojeg su kršćani nazivali Isus, iz usta jednog sijedog starca, a priča je tekla upravo ovako: Dvije tisuće godina je već prošlo, kako je hodao po svijetu, a milijuni ga doživljavaju kao živoga i prisutnoga. Rođen je doduše u izraelskom narodu, ali je jednako prisutan u povijesti svih naroda koji su Ga prihvatili. Njegova Crkva je na zemlji, ali nije vezana ni za jedan teritorij. Narodi i ljudi, koji Ga priznavaju, ponekad se međusobno sukobljavaju, ali Krist i njegova crkva ostaju iznad tih sukoba. Čudnovato je to Kristovo kraljevstvo- doista nije od ovoga svijeta. nije kao svjetovna vlast, ali ipak ima ogroman službenički kadar, oko pola milijuna svećenika, isto tako redovnica, ima svoj prosvjetni kadar, mnoštvo škola i ustanova, od sveučilišta do zabavišta, niz socijalnih i dobrotvornih, zdrastvenih i karitativnih ustanova. Obuhvaća najrazličitije staleže, rase, kulture i jezike. Ima svoju literaturu, teologiju, tiskare, novinske i izdavačke agencije i ustanove, biblioteke i umjetničke zbirke. Sam nije imao kuće ni kolibe, a tisuće zgrada i hramova se diže Njemu u čast.  

Krist je doista i danas vladar-kralj. I zato ćemo Ga i danas slaviti i uvijek, dokle god bude njegovih sljedbenika. Mi ćemo se i dalje priznavati njegovim podanicima i uvijek će nam biti na ustima njegove riječi: Dođi kraljevstvo Tvoje. ( Gejza Varga )

Znate što? Od sada vam tako živim.

I to nije sve! Jedan mali dječak je krenuo za mnom tog istog dana i napustio teatar svijeta. Sada je već veliki. Mislim da se zaredio ove godine. Zadnji put kada sam ga sreo rekao mi je: Hvala što si mi otkrio Svjetlost svijeta i Put moga života!

don Franko Prnjak